Prije nego što se PVC može izvesti u proizvode, mora se kombinovati s nizom posebnih aditiva. Ovi aditivi mogu utjecati ili odrediti brojne proizvode proizvoda, naime; Njegova mehanička svojstva, vremenska sposobnost, njegova boja i jasnoća i zaista hoće li se koristiti u fleksibilnoj aplikaciji. Ovaj proces se naziva složenim. Kompatibilnost PVC-a s mnogo različitih vrsta aditiva jedan je od materijala mnogo snage i ono je što ga čini tako vrlo svestranim polimerom. PVC se može plastificirati kako bi bio fleksibilan za upotrebu u podovima i medicinskim proizvodima. Rigid PVC, poznat i kao PVC-u (u zalaženju za "Neplastificirani") koristi se u izgradnji aplikacija kao što su prozorski okviri.

Funkcionalni dodaci koji se koriste u svim PVC materijalima uključuju stabilizatore topline, maziva i u slučaju fleksibilnog PVC-a, plastikera. Dodatni aditivi uključuju niz supstanci od AIDS-a za obradu, modifikatora udara, termički modifikatori, UV stabilizatori, stabilizatori plamena, mineralnih punila, pigmenata, u biocide i sredstva za puhanje za određene aplikacije. Stvarni sadržaj PVC polimera u nekim aplikacijama za podove može biti niže 25% masom, ostatak je računovodnim aditivima. Njegova kompatibilnost s aditivima omogućava mogućnost retardanaca plamena iako je PVC intrinzično vatrogasna zbog prisutnosti hlora u polimernom matricu.

Funkcionalni aditivi

Stabilizatori topline

Stabilizatori topline potrebni su u svim PVC formulacijama kako bi se spriječilo raspadanje PVC-a za toplom i smicanjem tijekom obrade. Oni također mogu poboljšati PVC otpor na dnevnu svjetlost i na vremenske prilike i grijanje. Uz to, stabilizatori topline imaju važan utjecaj na fizička svojstva PVC-a i troškove formulacije. Izbor stabilizatora toplote ovisi o nizu faktora, uključujući tehničke zahtjeve PVC proizvoda, zahtjeva za odobrenje regulatora i troškove.

MazivaOni se koriste za smanjenje trenja tokom prerade. Vanjska maziva mogu smanjiti trenje između PVC-a i opreme za obradu, dok unutrašnje maziva radi na PVC granulama.

PlastikeriPlastiper je supstanca koja se doda do materijala, obično plastiku, čini ga fleksibilnim, otpornima i lakšim za rukovanje. Rani primjeri plastikera uključuju vodu za omekšavanje gline i ulja do plastične visine za hidroizolaciju drevnih brodica. Odabir plastikera ovisi o završnim svojstvima koje zahtijeva krajnji proizvod, a doista je li proizvod za podnošenje podloga ili medicinsku primjenu. Postoji više od 300 različitih vrsta plastikera od kojih je oko 50-100 u komercijalnoj upotrebi. Najčešće korišteni plastici su ftalati koji se mogu podijeliti u dvije različite grupe s vrlo različitim aplikacijama i klasifikacijama; Niske ftalate: ftalate niske molekularne težine (LMW) sadrže osam ili manje atoma ugljika u njihovoj hemijskoj okosnici. Oni uključuju, DEHP, DBP, DIBP i BBP. Upotreba tih ftalata u Europi ograničena je na određene specijalizirane primjene. Visoke ftalate: Visoka molekularna težina (HMW) su oni sa 7 - 13 ugljičnih atoma u svojoj hemijskoj baci. Oni uključuju: DINP, DIDP, DPHP, DUP i DTDP. HMW ftalati se sigurno koriste u mnogim svakodnevnim, uključujući kablove i podove. Specijalni plastikeri, poput asipata, citrata, benzoata i trimelitata koriste se tamo gdje su potrebna posebna fizička svojstva poput sposobnosti izdržati vrlo niske temperature ili gdje je važna povećana fleksibilnost. Mnogi od PVC proizvoda koji koristimo svakodnevno, ali imaju tendenciju da zadužemo sadrže ftalatne plastike. Oni uključuju sve, od spasilačkih medicinskih sredstava poput medicinskih cijevi i krvnih vrećica, do obuće, električnih kablova, ambalaže, pribora i igračaka. Pored toga, ftalati se koriste u drugim ne-PVC aplikacijama kao što su boje, gumeni proizvodi, ljepila i neke kozmetike.

Neobvezni aditivi

Ovi neobavezni aditivi nisu strogo potrebni za integritet plastike, ali se koriste za crtanje drugih svojstava. Dodatni aditivi uključuju AIDS za obradu, modifikatori udara, punila, nitrilne gume, pigmente i boje i retardante plamena.